Kreativnost kao velika radost
Ivana Postić i Matej Vočanec
Ivana Postić rođena je 23. rujna 1983. u Beogradu. završila je srednju školu za primjenjene umjetnosti u Rijeci. Apsolventica je kiparstva na Akademiji za likovne umjetnosti in oblikovanje u Ljubljani. Izlaže od 2003. sudjelovala je na više samostalnih i skupnih izložaba: Dlijetom i kistom Svetom Kuzmu (likovna kolonija 2003.), Uliks (likovna kolonija , Rab, 2008.), 5. kiparsko srećanje, Skultura 2001 (Jeremitišće, 2009.), Razstava Študentov ALUO, Mizart (Metelkovo mesto, 2009.), Festival Zmaj'ma mlade (Postojna, 2011.), Slovenska kiparska rasztava (Zavod za kiparstvo, Ljubljana, 2011.), Večernji akt (Kulturni center Delavski dom, Zagorje, 2011.), Raszstava, mostra, exibition (Postojnska jama, 2012.), POmorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka INTERakcija (Rijeka, 2012.).
Matej Vočanec rođen je 6. siječnja 1976. u Postojni. Apsolvent je kiparstva na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Izlaže od 2001. Sudjelovao je na više samostalnih i skupnih izložaba: Arhipelag (Nova Gorica, 2005.), Okno v svet (Gorica, Kulturni dom, 2005.), Uliks (Likovna kolonija, Rab, 2008.), Slovenska kiparska rasztava (Zavod za kiparstvo, Ljubljana, 2008.), 5. kiparsko srečanje, Skultura 2001 (Jeremitišče, 2009.), Kavarna Cappuccino (Postojna, 2011.), Festival Zmaj'ma mlade (Postojna, 2011.), Slovenska kiparska rasztava (Zavod za kiparstvo, Ljubljana, 2011.), Raszstava, mostra, exibition (Postojnska jama, 2012.), na Biennalu u Veneciji 2012. sudjeluje kao tehnički asistent s kiparom Mirkom Bratušom, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, INTERakcija (Rijeka, 2012.).
Kreativnost kao velika radost
Autorski dvojac, Ivana Postić i Matej Vačanec, apsolventi kiparstva na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani, često nastupa zajedno. Združili su svoja umjeća: Matej od otpadnog materijala brižljivo priprema pletenice kojima stvara površinske strukture stiliziranih forma, vijugavih linija; Ivana, bliska istinskim dječjim perspektivama i pogledima, oblikuje i oslikava sitna bića, često neprimjetljiva i nevidljiva u našemu svakodnevnom životu (pčele, gusjenice, leptiri, ptice, kukci, zmije), maštovito stilizirane forme koje vuku korjene iz djetinjstva. Pritom pazi na funkcionalnost forme i na dojam rasta iz strukture. Kao da postavlja igračke u unaprijed predviđene scenske prostore. Uskladili su svoje stvaralačko djelovanje, usuglasili percepcije oblikovanja prostora, odlučili spojiti svoj dva svijeta kreativnosti pa su do sada ostvarili nekoliko uspješnih i zapaženih zajedničkih projekata.
Njihove skulpture i reljefi nastaju neposredno, bez skica. Svoje kreativne koncepcije prilagođavaju dimenzijama i obilježjima prostora. Središnju veću samostojeću skulpturu krakovima povezuju za okolne zidove. Koordinacijom ruku i oka, boja i oblika ostvaruju vlastitu percepciju ornamentalne podjele prostora. Ne prikrivaju svoje preokupacije i inspiracije. Tu su tragovi narodnih zanata, odjeci dječje književnosti, naivistički tretman detalja iz prirode, fovističko suprostavljanje boja, poetsko oblikovanje maštovite vizije svijeta. I potreba za disciplinom. Matej spretnim radom ruku od otpadnog materijala (stari papir, tekstilni materijal, plastične vrećice, ambalaža, materijali namjenjeni smeću) stvara strukturu pletiva, duge pletenice kojima potom oblaže metalne konstrukcije. Nastaju tako zavedene i razigrane forme, ekološke kompozicije od recikliranog materijala kojima Ivana dodaje mala bića, kao iznikla iz neke bajke: vesele točkaste ptice dugih kandži, zelenih, žutih ili narančastih kljunova i velikih otvorenih očiju kojima začuđeno gledaju u nas, gusjenice oštrih noseva izviruju ispod papirante kore uvijenih grana, pčele narančastih krila sjedaju na uleknuća uvijenih forma. Stilizirani oblici nose radost vlastitoga djetinjstva, svijet romantične figuracije. Veličina detalja ne odgovara prirodi, ali odgovara osjećaju za ono što joj je važno i u čemu slijedi Miroovu misao da ne treba više pozornosti poklanjati planini nego mravu.
Ivana i Matej proživljavaju svoje razdoblje traženja u kojemu slijede vlastitu viziju kreativnosti. Svijesni su da treba učiniti napor kako bi se izbjegla opasnost upadanja u stilističke klišeje. Izbjegavaju podilaženje bilo kakvim stilovima i trendovima. Učeći od prirode, životno i otvoreno, stvaraju svoj kozmas bića i prostornih oblika, no, ne zanima ih prikazivanje stvarnosti, već postavljanje koncepta vlastitog svijeta koji bi na autorski način povezao umjetničko i zanatsko, tradicionalno i suvremeno u kiparskom mediju. ne oslanjaju se na suvremenu ljubljansku umjetničku scenu. Kreativnost je za njih, prije svega, velika radost, sučeljavanje sa životom koji ne priznaje pesimizam, nelogičnosti, nedosljednosti i proturječja.
Branka Arh