Kućno bilje
Maja S. Franković
Maja S. Franković rođena je u Rijeci 1951. Školu crtanja pohađala je u Rijeci kod Romola Venuccija (1966./67.), Školu primijenjenih umjetnosti Camden Arts Centre u Londonu (1970./71.). Diplomirala grafiku na PF u Rijeci (1984.). Poslijediplomski studij grafike završila na ALU u Ljubljani u klasi prof. B. Suhyja (1989.). Od 1991. višekratno boravila u atelijerima Cité Internationale des Arts u Parizu. Studijski boravila u Londonu, New Yorku i Parizu. Redovita profesorica na APU u Rijeci od 2002. Od 2005. do 2009. boravila u Parizu kao diplomat/ministar savjetnik u Stalnom predstavništvu RH pri UNESCOu. Danas obnaša dužnost dekanice APU Sveučilišta u Rijeci. Organizirala preko 50 samostalnih izložaba, sudjelovala na preko 300 hrvatskih i međunarodnih bijenala i trijenala grafike širom svijeta. Za svoj rad i stvaralaštvo dobila je 14 hrvatskih i međunarodnih nagrada i priznanja. Tiskala je 18 grafičkih mapa i 90 bibliofilskih izdanja umjetničkih knjiga.
Kućno bilje
Maja S. Franković je u svojoj recentnoj grafičkoj cjelini pod nazivom Kućno bilje (2011. do 2012.) koristila starinske ličilačke valjke s razigranim biljnim mustrama kojima su se nekad (sve do sedamdesetih godina) ukrašavali unutrašnji zidovi kuća i stanova. Kada grafičarka visokoga statusa, s najvišim priznanjem za dosege na području suvremene grafičke umjetnosti (Premija HAZU na 5. Hrvatskom trijenalu grafike 2009.), ključna osoba i vitalna vertikala Riječke grafičke škole (S. Marković) kao segment svoga umjetničkog nadahnuća preuzima ono što je nekad smatrala kičem, znamo da nam želi poručiti kako u njenoj kreativnosti nije bitan predmet inspiracije, već način interpretacije.
Segment kućnog bilja samo je temeljno polazište na koje je dodala kolaže litografija tiskanih većinom na nježnim transparentnim papirima koji se zbog svoje osjetljivosti ne mogu samostalno izlagati. Otisci sa šablonama biljnih motiva funkcioniraju kao ornamentalni crtež u visokom tisku koji ne potire kolažnolitografski dio. Svi se čimbenici ovoga grafičkog pisma sretno međusobno afirmiraju, dopunjuju i usklađuju. Ličilačkim valjcima u sliku je uvela tuđi uzorak, linearne motive koji, utisnuti u zbilju memorije, predstavljaju izazov našoj percepciji, ali i poziv da uđemo u vizualnu priču iz minulih vremena koja nudi vedrinu i intimu interijera. No, priča nije cilj. Cilj je - u pomno promišljeni prostor slike unijeti novi element grafičkoga izrižaja, poigrati se transparentnošću litografskog otiska i pritom zadržati vlastite kriterije čistoće grafičkoga lista, elementarnost iskaza, osjećaj za mjeru, za značenje strukture, boje i ritma. Uz geometrijske dijelove kompozicije, uzorci zidne dekoracije u njenoj umjetničkoj transformaciji prepoznaju se i iščitavaju kao novi vizualni element koji uslojava formalnu i značenjsku dimenziju prizora i kao dobro organizirana i osmišljena kompozicijska struktura koja sugerira prostornost, suptilnost i razigranost slike.
Trajno priklonjena tradicionalnim vrijednostima grafike, ali i bliska najrazličitijim suvremenim tijekovima, Maja S. Franković iz cjeline u cjelinu uslojava svoj grafički iskaz. Pomno provjerava puls svoga kreativnog bića, bira, određuje i promišlja način svoga grafičkoga djelovanja. Poznato je njeno pomicanje ustaljenih norma u mediju grafike, rušenje međa tradicionalnih pristupa i otvaranje novih likovnih postupaka u grafičkome mediju. Istražujući tehniku litografije i tehnike dubokoga tiska (osobito bakropisa povezanog s akvatintom i suhom iglom), utisnula je duboki trag u suvremenu hrvatsku grafiku. Atraktivne i intrigantne rezultate postigla je poigravanjem oblicima grafičkih matrica, strukturama ručno rađenih papira, ekspresivnim slikarskim i kolažnim dodatcima, motivima ideograma, slova i pisma, savijanjem grafičkih listova i isticanjem njihovih prostornih mogućnosti.
Cjelina Kućno bilje je lirska evokacija minuloga dizajna koji ne počiva na praznini i bjelini, već na vedroj secesijskoj punini dekoracije. Ovi njeni grafički listovi nisu samo još jedan u nizu njenih eksperimenata unutar grafičkih postupaka, oni nose svu ozbiljnost grafičkoga promišljanja: slojevitost kombinirane tehnike (kolaž, litografija, visoki tisak), neposredan način rada, ideju povezivanja likovnih različitosti, logičnost i jednostavnost prostorne podjele slike, zanimljivost opservacije, atraktivnost kompozicije, suverenu izvedbu, autentičnost jezika i stila te izuzetnu sposobnost kontrole slikanoga prostora.
Branka Arh