Likovna trilogija
Elvis Berton
Elvis Berton rođen je 1970. u Pazinu. Likovnim stvaralaštvom bavi se od 1996. U priznatim galerijama i muzejskim prostorima izlaže od 2000. Ostvario je dvadesetak samostalnih i više od četrdeset skupnih izložaba u zemlji (Pazin, Buzet, Grožnjan, Umag, Kastav, Poreč, Rijeka, Labin, Pula...) i u inozemstvu (Beč, Halbenrain Austrija, New York SAD, Doetinchem, Ulft Nizozemska, Koper, Piran Slovenija). O njegovom umjetničkom radu pisali su: Darko Glavan, Mladen Lučić, Branka Arh, Ketrin Miličević Mijošek, Višnja Slavica Gabout, Nataša Šegota Lah, Gorka Ostojić Cvajner, Marija Ivetić... Dobitnik je više nagrada i priznanja. Član je HDLU Zagreb. Živi i stvara u Pazinu.
Bertonova likovna trilogija (Metalna šuma, Digitalna šuma, Akrilna šuma)
Elvis Berton mudro i ozbiljno shvaća svoju likovnu poziciju. Potvrdili su to uvaženi povjesničari umjetnosti koji su u proteklom desetljeću pisali o njegovim nastupima i mijenama, potvrđivali njegovu istaknutu nazočnost na istarskoj likovnoj sceni (D. Glavan, N. Šegota Lah, G. Ostojić Cvajner, V. Slavica Gabout, M. Lučić). Mijenja stilske i poetske kategorije, ali ostaje na poznatom tlu, uz temu koju je odabrao na početku: priroda, život u njoj i s njom, ugroženost koja proizlazi iz našeg nemarnog odnosa prema njoj. Lako iščitavamo poruke, no, zanemarimo podlogu ekološke konotacije u ovoj njegovoj cjelini. Jer, Bertonova likovna trilogija (Metalna šuma, Digitalna šuma, Akrilna šuma) nadrasla je bilo kakvu drugu poruku, osim likovne, otvorila prostore koji teže suštini umjetnosti i čistoj vizualnosti suvremenih vrijednosti.
Metalna šuma je ambijentalna instalacija nastala 2007. Dvanaest dvodimenzionalnih objekata visine oko 200 cm, do krajnosti pojednostavljene plošne strukture minimalističkih estetskih vrijednosti, predstavljaju stabla. Složene zajedno u nadahnuću igre, u nizove neodređena i nepredvidljiva obrasca i reda s konceptualnim implikacijama, pokretljive i lako prilagodljive prostornim situacijama, jakih asocijativnih tendencija, ove primarne strukture na nekonvencionalan način glume šumu. Premda oblikovane kao objekti u tri dimenzije, ne traže afirmaciju skulpture. Njihovo glavno ekspresivno sredstvo je žica koja teži crtežu i ističe plošnu strukturu oblika.
Drugi dio trilogije, multimedijska instalacija pod nazivom Digitalna šuma, naglašava značenje percepcije. Videoprojekcija prikazuje umnožene oblike stabala, 55 digitalnih slika stvorenih na računalu, u ritmičnom ponavljanju i izmjenjivanju, stvara mogućnost propitivanja odnosa prema onome što percipiramo i sagledavanja dosega elektroničke slike.
Opipljivost objekta postaje privid, ideja šume, transponirana u drugi medij, povezuje skulpturu s digitalnom slikom, tradicionalni s novim medijem.
Akrilna šuma (slike na platnu) predočava pak plošnu, dvodimenzionalnu materijalizaciju projekta. Kao završni dio trilogije, akrilne slike su rezultat pomnog promišljanja i pročišćenja ideje o onome što se želi postići i kako likovno izreći zaključnu misao. U prostoru slike strukturiranog pejzaža zaokružuju govor triju likovnih medija, objedinjuju zaključke, sabiru realizaciju projekta. Jako pojednostavljeni oblici shematiziranih stabala ucrtani u slojevitu podlogu prigušene kromatike, sugeriraju šumske predjele, upozoravajuće u svojoj ogoljelosti, ali dojmljive u zaokruženosti i ritmičnoj raspoređenosti. Crtež nosi kompoziciju. Ustaljeni obrazac linija, uprošćen, temeljen na dječjoj percepciji svijeta ali visoke izražajnosti i sugestivnosti, tvori čvrste oblike nalik jedan drugome, koji brzo uspostavljaju komunikaciju s motriteljem. Površina slike pulsira znakovljem, ugrebenim ili nanesenim kistom i bojom. Taj autorov rukopis vodi nas u predjele unutrašnjeg nesvjesnog, u ekspresiju onih slojeva njegova doživljavanja svijeta koji dotiču irealno.
Oprostorene forme žičanih stabala postale su ekvivalentom digitalne projekcije i akrilnoga crteža na platnu. Ta multimedijska transpozicija ima svoj slijed, svoju zbiljnost i svoju virtualnost. Definirana je u cjelovitosti, logično, razložno i uvjerljivo, jasno, jednostavno, jezgrovito, u pojedinačnom aspektu i u interakciji, u pomicanju i prožimanju granica između skulpture i digitalne slike, između crtačkog i slikarskog pristupa motivu. Razumljivo i suvremeno. Očuvala je autorovu vezu s prirodom na finoj međi između mimetičnog i reduciranog i istodobno, na visokoj kreativnoj razini.
Branka Arh