Prsten povratka
Mauro Stipanov
Mauro Stipanov rođen je u Rijeci 1952. Od 1967. do 1973. pohađao je tečaj crtanja i slikanja Romola Venuccija. Na Accademia di Belle Arti u Perugi boravi je studijski tijekom školske godine 1971./72. Studij likovne umjetnosti na Accademia di belle Arti u Veneciji upisao je 1976. i diplomirao slikarstvo 1980. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitinik je nagrade na 64. izložbi Opera Bevilacqua La Massa u Veneciji 1978. i nagradne stipendije (Premio Lubiam) u Mantovi 1979. Dobitnik je nagrade za slikarstvo na XIV. Biennalu mladih umjetnika Jugoslavije 1979. na Drugom triennalu hrvatskog crteža 1998. dobio je posebno priznanje žirija, a 2000. Nagradu grada Rijeke za slikarstvo. Studijski je boravio u Milanu na Accademia di Belle Arti Brera 1981./82. te u Parizu I Cite Internacionale des Artes 1987. i 2003. Profesor je na APU Sveučilišta u Rijeci. Član je HDLU Rijeka od 1979.
Prsten povratka
Od kružne forme jabuke (uvijek se može početi od Cezannea i njegove jabuke) koja se u slikarstvu Maura Stipanova javila 1997., preko minimalizma do ideje čistoga kruga (autor bi rekao: od Adama do Nitschea), njegova slika pokreće niz pitanja. Nikakvi neslikarski elementi ne mogu ući u nju. U Capriccima dosljedno i uvjerljivo tijekom dva desetljeća razrađuje oblikovna i kromatska rješenja nepredmentnog i nemimetičkog svijeta svoje slike, promišlja odnos glazbe i boje, traži čistu umjetnost (poput Kadinskog), čistu boju, čisti oblik i autonomiju likovnih elemenata. Oslanjajući se na teorije o trodimenzionalnom karakteru boja, o komplementarnim kontrastima i suprotnostima kretanja i mirovanja obojene plohe (Klee), o primarnim i sekundarnim vrijednostima boja, o energijskim vrijednostima triju elementarnih osnovnih boja i onih ostalih koje nastaju aditivnim mješanjima (Arnheim, Kuppers), obrazlaže teorijski dio slikarstva. Svoj umjetnički identitet iskazuje krajnje jednostavnim i otvorenim izričajnim formulacijama. Poznati su mu svi argumenti i definicije suvremene umjetnosti. Svojim estetskim promišljanjima i neumornim istraživanjima zakonitosti i strukture slike te radikaliziranjem mogućnosti slikarskog medija, ponudio je niz slikarskih rješenja i vlastitih koncepcija.
Njegov slikarski put započeo je 1967. tečajem crtanja i slikanja kod riječkog slikara Romola Venuccija. Nastavio početkom sedamdesetih studijskim boravkom na Accademia di Belle Arti u Perugi, studijem likovne umjetnosti na Accademia di Belle Arti u Veneciji na kojoj je 1980. diplomirao slikarstvo te studijskim boravcima u Milanu i u Parizu. Svoju recentnu sliku gradi najelementarinijim sredstvima: monokromnim linearnim krugom na atraktivnoj pikturalnoj podlozi punoj kolorističkih odraza. U kadru vidimo samo široku liniju koja označava granicu kružne forme i djelovanje ruke koja ostavlja trag na monokromno obojenoj podlozi. Tako Stipanov tematizira oblik punog kruga, elementarni likovni znak vječnog i apsolutnog, savršenstvo praiskonske točke bez početka i kraja. Capricci iz ranijih razdoblja u najnovijoj cjelini dobili su formu stroge, čiste i jednostavne geometrije kruga koji se ostvaruje u novim situacijama, u neočekivanim ekspresijama i doživljajnim senzacijama boje.
U potrazi za univerzalnom slikom svijeta, diferencira odnos oblika i boja: uz pasivni zatvoreni oblik punog kruga koji sabire pozornost oka, supostoji moćan doživljaj dinamike boje koja oko navodi na kretanje. Iskazuje samostalnost oblika i samostalnost plohe. Oblik kruga i boja plohe najvažnija su mu sredstva izričaja. Zatvoreni krug na monokromnoj podlozi zaustavlja kretnju, ali je boja (narančasta, karmin crvena, ljubičasta, ultramarin plava, petrolej zelena, svijetlozelene, žuta...) potiče. Neposrednim namazom nije sakrio trag kretnje, ali gestu je utišao. Svaka nova slika preobrazba je prethodne i nastavak je slikarskog traganja. Brojne varijacije istoga slikarskog problema nastaju temeljem istraživanja mogućnosti usuglašavanja oblikovnih i kolorističkih činitelja slike. Oblik kruga i obojeno polje slike moćna su oprička senzacija, aktiviraju osjetila i snažno privlače motriteljevu percepciju. Kao u odnosu kocka - kupola u arhitekturi romantike, međudjelovanje kolorističke plohe četvornog kadra i kružnog znaka u njemu, pokreće prostornu kristalizaciju ideje kruga upisanog u četverokut. Stipanov je htio reći da taj elementarni oblik, ponavljan iz slike u sliku, nosi cijeli univerzum, i vrijeme i prostor.
Branka Arh
Povratak