Unatrag, prema djetinjstvu
Saša Jantolek
Saša Jantolek rođen je u Rijeci 1968. Svoj umjetnički izričaj vezao je uz strip, crtež, sliku, instalacije, objekte, pokladne lutke, ilustracije. Na tragu dječjeg izraza, povezuje slikarsko i kiparsko, različite umjetničke stilove, tehnike i postupke, poetsko, duhovito, ironično i groteskno, osjetilno i angažirano. Samostalno izlaže od 2006. Do danas je ostvario tridesetak samostalnih i tridesetak skupnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu (Boston online Biennale, 2011., Inter imago New York, 2011.) te više nagrada i priznanja. Autor je knjige Džekijeve priče (2013.). Voditelj je galerije-ateliera Lokvina, Kastav. Član je HDLUR-a, HDLUI-e, UPUPUH-a i HZSU-a.
Unatrag, prema djetinjstvu
Saša Jantolek je sigurno i bez dvoumljenja krenuo na svoj put u likovnost. Rado se prisjeća svojih početaka: Kao poštar, godinama sam obilazio liburnijski kraj, od vrha Učke do Kastva, upoznao sam sva mjesta i čestice, stalno u glavi vrteći svoj film - slikarski. Objavljivanje stripa u Patku i ljubljanskom Striburgeru bio je važan podstrek koji je mladom samoukom autoru otvorio vrata prema likovnom stvaranju. Slijedila su sudjelovanja na likovnim manifestacijama, prva samostalna izložba (Galerija Ljubić, Hvar, 2006.), samoprovjeravanja i samopropitivanja, traganja za brojnim smjerovima, od stripa do instalacija i assamblagea, ali i pohvale, nagrade i priznanja.
Unatrag, prema djetinjstvu je nekovencionalana izložba, ugođajna inscenacija s akterima iz Džekijevih priča, Instalacija i Kukaca. Pred njom odbacujemo sva ustaljena razmišljanja, a zadržavamo ideju koja se pokreće, čitav ovaj teatarski ansambl. Likovi, slobodni, životni i duhoviti, funkcioniraju scenično, kao protagonisti života na kazališnoj pozornici, fasciniraju zaigranošću i vitalnošću. Autor ih je imenovao (Bankar, Sakupljač, Adam, Eva, Honorat, Makarije, Vilibalda, Veronika, Maleni, Marko, Zdenko...) da bi sugerirao njihovu stvarnu dimenziju i uputio motritelja na sadržajne i prostorne odnose. Oni su reljef i skulptura, objekt i piktoplastika, lutka i instalacija. Povezuje ih zaigranost asocijacija i sjećanja, inventivnost i veselost slaganja, kombiniranja i projiciranja. Sve je moglo biti predloškom njegove likovne priče, svaki odbačeni i nađeni predmet. I ono što se čini da je slučajno zalutalo, našlo je svoj smisao i svoju ulogu. Samosvojnim dodavanjem, spajanjem, montiranjem i oslikavanjem različitih materijala i oblika, strukturom kompozicije i odnosima boja, čitavom nizu pojedinosti, malim urbanim otpatcima dao je nov sadržaj i nov život blizak dječjoj percepciji svijeta. Pronašao je svoj način izražavanja i ostao pri njemu, prije svega u konstrukciji i duhovnoj naraciji. Postupci nisu novi. Možemo prepoznati naslanjanje na dadaizam, pop-art, ready-made. Svojevrsnom vizualnom igrom premošćuje poetiku Radoičića, Lipovca, Rauschenberga. Od različitih izričajnih jezika i različitih stilova stvara svoj oblikovni sustav s bezbrojnim inovacijama. Ali ne zanimaju ga "škole" ni ideje o stilu: Želim zabaviti i razveseliti sebe i onoga tko gleda moje slike. I ne razmišljam previše odakle je sve krenulo i sliče li neki moji radovi na strip ili na nešto drugo. Sve sam to ja. Prepoznatljiv je po zasićenosti oblika i površine, po aluzivnosti ludičkih elemenata, po nekom putu koji se kreće unatrag, prema djetinjstvu. Blizak je ekspresionističkoj izražajnosti, ali ne po uzrujanim stanjima, već po oblikovnom i kolorističkom naboju. Boja, često žarka, doprinosi da oblici iskaču u prostor, privuku našu pozornost, otovre dijaloge, pokrenu emocije i osmjehe na licu. U kontekst njegova stvaranja treba smjestiti i riječ: tekstove kratkih priča koje su nastajale uz oblikovanje u drvetu i koje je sabrao u knjizi Džekijeve priče.
Žudnja za slobodom i radošću življenja i stvaranja, to je Jantolekov romantični kredo, njegovo gledanje života, umjetnosti i svijeta. Inzistiranje na duhovotim rješenjima ponegdje proklizi u karikaturalnost, dosjetku ili dopadljivost, ali njegovi najuspješniji uradci zrače lirizmom koji se ne pokorava izvanjskoj logici.
Branka Arh