Dah Mediterana, tako moćan u slikarstvu Ede Murtića, prepoznaje se i u njegovim keramičkim djelima kao likovni čin ostvaren ekspresijom živog i snažnog kolorita, širokim crnim gestama koje određuju ritam i temeljnu strukturu djela i efektom glazura koje boji daju osobiti sjaj i nove vrijednosti. Keramička boja je u procesu pečenja na visokim temperaturama morala izdržati sve tehnološke postupke obradbe i pritom zadržati istu čistoću i žestinu koju imaju Murtićeve slike.Njegovu eksplozivnu narav nosio je zov drugih materijala, izazov neizvjesnosti stvaralačkog rezultata te istinska strast stvaranja.U keramici je stvorio niz djela malih i velikih dimenzija (keramičke skulpture i keramičke mozaike u interijerima). Osobito je u velikim formatima (muralima) iskazao istu žestinu, zamah i široki raspon svoga rukopisa kao na slikarskim platnima.

Keramički tanjuri kao utilitarni predmeti imaju i dekorativna obilježja, ali njihova je vrijednost prije svega slikarska. Nastali su krajem sedamdesetih i krajem devedesetih godina, ali pripadaju istom izričajnom sustavu, moćnoj gestualnoj pulsaciji, silovitim ritmovima i raskošnim kolorističkim vrijednostima. Prate ih brojne skice za keramiku razložene velikom točnošću i jasnoćom. Baš one uvjeravaju da je Murtić slikanju na keramičkim podlogama posvećivao punu koncentraciju i pozornost, da to nije bila samo jedna njegova likovna pustolovina, već trajni interes. Njegova keramika ima sve bitne odrednice njegova slikarstva, pripada istom izričajnom sustavu kojim je ostvario svoja ulja i tempere: silovitoj gesti, intenzivnoj boji, širokim crnim potezima, oblikovanju odmaknutom od predmetnog svijeta, apstraktnim znakovima koji su samo u asocijacijama i u suštinskoj biti povezani s konkretnim u motivu.

Ono najprepoznatljivije u Murtićevu slikarstvu je silina i žestina poteza. Njegov potez najbolje određuje njegovu umjetničku narav, temperament i silnu energiju. Vodila ga je uvijek stvaralačka ideja, ali i igra, improvizacija i znatiželja u otkrivanju uvijek novih, zanimljivih i neočekivanih rješenja. Nije mu bio važan motiv niti tehnika izvođenja, važno mu je bilo otvoriti nove mogućnosti kreativnog izričaja, prožimanja i ispreplitanja pojedinosti, pogledati iznutra u motiv: Ja živim i doživljavam svoj list, kamen, otok, more, i to se pretapa u drugu prirodu, prirodu slike... Gledam iznutra, iz prostora likovnog doživljaja. I ne vidim u tome nikakvu apstrakciju, već sliku... A jedino je važno: dobro slikati i ne slijediti izme i dogme, već svoju slikarsku narav i slobodu slikanja (Edo Murtić).* To njegovo gledanje iznutra, ispod svih površina velike prirode, gdje predmetnost gubi značenja, gdje se boja i pokret ostvaruju u protezanju i zgušnjavanju izvan svih stega, slobodni i čisti progovaraju vlastitom naravi i logikom, i u mediju keramike podastire pred nama čudesne prostore, ljepotu i dramu svijeta.

Murtić se bez poteškoća prilagodio maloj kružnoj formi keramičkih tanjura. Svoju elementranu energiju koju je mogao ispoljiti u velikim muralima i na valjkastim skulpturama, u maloj formi keramičkih tanjura morao je obuzdati i sapeti, vještim sažimanjem svesti na zbijenu jezgru koja u konkavnom obliku sabire i energiju i pokret. Ali ona emanira i iz tako malih dimenzija. Dosljedan u slijedu impulsa ruke i uvažavanju visoke estetske razine, ostavio je keramiku trajne vrijednosti i ljepote.

Izlošci pripadaju Fondaciji Murtić**. Predstavljaju jedan mali i manje poznati, ali važan segment njegova golemog umjetničkog opusa koji doprinosi sagledavanju cjelokupnoga stvaralačkog bića jednog od najznačajnijih hrvatskih likovnih umjetnika dvadesetoga stoljeća.

* Prica, Čedo. 1997. Plovidbe atelijerom Ede Murtića. Naprijed. Zagreb. Str.147.

**Fondacija Murtić utemeljena je 2005. na materijalnoj i nematerijalnoj ostavštini Ede Murtića.

Edo Murtić