cijena: 40,00 kn

Vinodolski zbornik

br. 9

Teme: gospodarstvo, turizam, ekologija, prostor, promet, kulturna i prirodna baština, povijest, arheologija, umjetnost, Domovinski rat, prikazi knjiga

naklada: 700 primjeraka

SAŽECI OBJAVLJENIH ČLANAKA


ČOVJEK I PROSTOR
Zdravko Gržičić, dipl. ing. arh., u mirovini., Crikvenica

Sažetak
Čovjek je u sukobu s prostorom zbog lošeg gospodarenja. Posljedice: saturacija obale i ostalog prostora, nestanak turizma i dolazak posteljarenja. Loši prostorni planovi. Diletantizam u strukama = šteta za prostor.


DEVASTACIJA OBALE I UNIŠTAVANJE PRIMORSKOG I MEDITERANSKOG IDENTITETA
Branko Blažević, dr. sc., Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji

Sažetak
Autor se bavi oblicima turizma koji totalno okupiraju i obezvređuju prirodni prostor. Ti oblici turizma su po svojoj prirodi ekspanzivni, te uslijed stihijskog i nekontroliranog razvitka postaju agresivni, izazivajući kaotične odnose u prostoru. Prekomjernom izgradnjom u obalnoj zoni te preopterećenošću lokalne infrastrukture, nestaju prirodne i antropogene vrijednosti prostora kao osnovnih motiva za (po)kretanje velikog broja turista prema moru. Takav razvoj uništava identitet mediteranskog i primorskog područja i izrazito individualne i čisto mediteranske pejzaže čini potpuno anonimnima. Autor zaključuje da je bez suradnje zemalja Mediterana a i šire na području turizma, nemoguće uskladiti nastale konflikte i ostvariti razvoj turizma u skladu s očuvanjem prostora.


O NEKIM SOCIO-KULTUROLOŠKIM ASPEKTIMA TURIZMA
Stanko Antić, doktor znanosti, u mirovini, Selce

Sažetak
Turizam smo u ovom članku analizirali sa «neekonomske strane», stalno imajući u vidu da je ta distinkacija samo prividna, jer se kao turistički proizvod jednako javlja i kulturno dobro te socio-kulturna klima, pošto zajednički zadovoljavaju ljudske potrebe (turističke). Moderni turistički trendovi karakteristični su po višoj razini kulturnih zahtjeva ljudi, pa se mijenja i ouobičajena definicija turizma (kao putovanje radi provoda i odmora). U članku se pokušalo analizirati kako teku ti trendovi u našem kraju, kako se kulturna dobra nude i valoriziraju u turističkom prometu, kako se mijenja socio-kulturna klima i prate svjetska kretanja. Uočeno je da su ti procesi u tijeku makar su dosta spori, ponekad fragmentirani, a ponekad zakočeni.


EKOTURIZAM U OPĆINI VINODOLSKOJ
Tonka Pančić-Kombol, doktor znanosti, Rijeka

Sažetak
Ekoturizam treba razumijevati kao koncepciju održivog razvoja turizma na područjima na kojima lokalno stanovništvo živi u prirodnim i zaštićenim predjelima (zaštićeni krajolici, nacionalni parkovi, parkovi prirode...) i svojim djelatnostima zaštićuje prirodu i svoje kulturno nasljede. Ekoturizam se postavlja kao cilj koji se postiže gospodarskim razvojem usmjerenim na razvoj ekoponude, te kao tržište za proizvodnju koja se stvara razvojem gospodarskih aktivnosti.
Za razvoj ekoturizma u Općini Vinodolskoj postoje mnogi potencijali, ali nedostaje razumijevanje na razinama upravljanja, odnosno u konceptualizaciji strategije od strane vlasti, a dugogodišnji izostanak strategije razvoja stvorio je kod stanovništva raspoloženje čekanja i otpora. Potreban je stalni i intenzivni rad s pojedincima, odnosno obiteljima koje se žele uključiti u gospodarski razvoj, kao i svim potenci¬jalnim čimbenicima za stvaranje ekoponude.


”ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA” U OPĆINI VINODOLSKOJ
Ljubica Ćosić, diplomirani ekonomist, poduzeće "Jadran" d.d. Crikvenica, Grižane

Sažetak
Vinodolska dolina ima velike prednosti u posebnom geografskom položaju, mediteranskoj klimi i mnogim netaknutim prirodnim resursima u odnosu na druge krajeve. Upravo zbog toga ima dobre preduvjete za razvoj turizma. Ulaganjem u infrastrukturu poboljšao bi se izgled mjesta kao turističke destinacije, a poštivanjem načela održivog turizma ostvarila bi se kvalitetnija turistička ponuda, što je neophodno. Za razliku od drugih vrsta upravljanja, upravljanje održivim razvojem zahtijeva različita znanja i vještine stečene izučavanjem društvenih znanosti i različitih područja prirodnih znanosti. Pojam održivog razvoja ne može se odrediti samo kao ekonomska aktivnost koja zadovoljava današnja i buduća pokoljenja već održivost treba shvatiti kao preživljavanje kvalitete sustava koji osiguravaju život (zrak, voda, tlo, flora, fauna) te postojanje infrastrukture i institucija koje distribuiraju i štite komponente ekoloških sustava.


PRILOG OSNOVAMA DUGOROČNOG RAZVITKA I PROSTORNOM PLANIRANJU GRADA CRIKVENICE
Vinko Čandrlić, dr. sc., dipl. ing. građevinarstva, profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, u mirovini, Crikvenica-Zagreb

Sažetak
Autor se u ovom radu osvrće na jednu studiju o dugoročnom razvitku i prostornom planiranju u Gradu Crikvenica, koja zbog velikih primjedbi nije konačno usvojena, ali autor misli da sadrži niz vrijednih misli, pa će zasigurno koristiti u daljnjim promišljanjima. I sam tome daje nekoliko dodatnih misli, koje se odnose na turizam, posebno zdravstveni, športski, nautički, lovni, ribolovni, izletnički, kulturni, kongresni, seoski i skijaški. Zatim piše o upravnom spajanju Grada Crikvenice i općine Vinodolske, o promidžbi turizma modernim elektroničkim medijima i dr. Posebno piše o planiranju cetovne infrastrukture, osvrćući se na brzu cestu Rijeka - Senj, Rudolfinsku cestu Ogulin - Novi Vinodolski, cestu Sv. Jelena - Jadranovo i prometni problem u središtu Crikvenice.

GOSPODARENJE PROSTOROM I GOSPODARSKI RAZVOJ
Branko Haistor, dipl. ekonomist, tajnik Udruženja obrtnika Grada Crikvenice

Sažetak
Od lokalne samouprave se ne očekuje financijsko ulaganje u komercijalne objekte, ali se očekuje prije svega međusobna kooperatvnost i efikasnost kod međusobnog dogovaranja i utvrđivanja prioriteta za globalni razvoj cijelog područja. Lokalna samouprava svojim razvojnim programima, koje trebaju donositi i predlagati stručni timovi na osnovu ekonomskih pokazatelja a ne samo želja, traži u gospodarstvu partnera koji će vlastitim kapitalom uz određene pogodnosti, ulaziti u investicije koje mu mi sami namećemo. Ovakav generalni plan razvoja već je napravljen od stručnih ljudi, stoga ga treba samo staviti u provedbu s određenim rokovima i prioritetima. Ovo je posao za sve tri lokalne samoupravne zajednice vodeći računa o pozitivnom razvoju Vinodola kako je na početku ovog teksta razvrstan na četiri poslovne zone.
Razvoj svakog područja ima svoj ciklus i plan proriteta, pa tako i Vinodol - što prije usuglasimo naše želje i potrebe prije ćemo doći do cilja.


VIZIJA PLOVNOG PUTA DUNAV - JADRAN
Prof. dr. sc. Vladimir Uremović, doktor medicine, sveučilišni profesor u mirovini, Rijeka-Crikvenica

Sažetak
Republika Hrvatska je punopravna članica Dunavske komisije. To joj pruža mogućnosti korištenja vodenog puta koji povezuje industrijske predjele europskog Zapada s agrarnim i sirovinskim zemljama europskog Istoka. Novoizgrađenim kanalom Dunav - Majna - Rajna otvaraju se vodeni putevi za Crno more, Mediteran, Atlantik, Indijski ocean, Sjevernu i Južnu Ameriku i Daleki Istok.
To otvara mogućnost još znatno povoljnijeg, prikladnijeg, jeftinijeg i kraćeg puta uspostavom vodene veze Dunava sa Sredozemljem preko našeg državnog teritorija. Ovim je idejama još prije tisuću i dvjesto godina bio zaokupljen Karlo Veliki, a kasnije Zrinski i Frankopani, biskup Maksimilijan Vrhovac, Ljudevit Adamič i drugi koji su o tome pisali. Za bečki carski dvor izradio je 1786. g. francuski stručnjak J. F. Maire prijedlog takvog magistralnog pravca s ucrtanim kanalom Kupa-Jadransko more. Pred Drugi svjetski rat 1939. godine ing. Dragan Petrik izradio je Projekt Bakar - Sušak - Kupa - Sava - Dunav ili vodena veza Jadran-Baltik. Uz ostale vrijedne autore i promotore ove ideje posebno treba istaknuti inicijatore, borce, analitičare i promicatelje ovih projekata, Crikveničane: braću Skomeržu Ivana i Josipa te crikveničkog zeta Vjekoslava Kesnera.
Prvi korak je izgradnja kanala Vukovar - Slavonski Šamac. Slijedi po boljšanje plovnosti Save do Zagreba, a nakon toga čišćenje Kupe kako bi postala plovna do Ozlja. Od Ozlja do Guče kraj Broda na Kupi promet bi se regulirao po sistemu, ustava i teglenicama. Od Guče do Bakarskog zaljeva (27 km) izgradili bi se kanal i vodene uspinjače, ili podzemni kanal. Druga varijanta je izgradnja kombiniranih (multi modalnih) puteva.


VODOOPSKRBA VINODOLA KROZ POVIJEST
Josip Ježić, dipl. inž., direktor KTD Vodovod Žrnovnica , Novi Vinodolski

Sažetak
Žitelj vinodolskog kraja u starije vrijeme namirivao je svoje potrebe za vodom najčešće iz bunara, cisterni i perila, a potom su uređeni kolektivni vodoopskrbni sustavi, najprije za grad Novi (1884.), potom za područje Crikvenice, tzv. Tribaljski vodovod (poč. 20. stoljeća) i konačno veliki sustav koji se napajao iz crpilišta u Žrnovnici (pušten u eksploataciju 1932. godine), uz nekoliko kasnijih rekonstrukcija, te proširen sve do Crikvenice. Taj je sustav odigrao važnu ulogu i za razvoj turizma u ovom kraju, jer je voda jedan od ključnih resursa. Za daljnji razvoj ovog kraja kapaciteti crpilišta i čitav sustav neće biti dovoljan, pa će biti nužne dodatne mjere. U članku se iscrpno prikazuje razvoj vodoopskrbe u ovom kraju, s mnogo činjeničnih materijala.


PROBLEMI NOVE CESTOVNE MREŽE U HRVATSKOM PRIMORJU
Ivan Posarić, dipl. ing. strojarstva, u mirovini, aktivist Ekološkog društva Crikvenica, Crikvenica

Sažetak
EDC i Odbor za razvoj Vinodola predlažu povoljniju trasu na relaciji Rupa - Vrata - Vratnik, a koju podržava i Povjerenstvo vlade RH. Ova trasa daje kraći, energetski povoljniji i u investiciji znatno jeftiniji transportni put, uz samofinanciranje i logičnu naplatu, a isključenje naplate na trasi magistrale uz obalu. Ovakvo rješenje bi omogućilo lakše povezivanje brze ceste (magistrale) sa svim naseljima uz obalu i u Vinodolu, s Rijekom i čvorištima autoputa. Posebno je značajno to, što bi takvo rješenje zaštitilo cjelinu i kvalitetu jedinstvenog turističkog područja i spriječilo pad vrijednosti turističkog proizvoda.


ŠTO ĆE BITI OD OVOG DJETETA?
Ivan Golub, akademik, Zagreb

Sažetak
Govor Ivana Goluba na svečanoj akademiji održanoj u društvenom domu u Grižanima 24. listopada 1998. godine u povodu proslave 500. obljetnice rođenja Jurja Julija Klovića.


OPORUKA JURJA JULIJA KLOVIĆA (1498-1578)
Ivan Barbarić, profesor, u mirovini, Grižane

Sažetak
J. J. Klović ostavio je za sobom oporuku koja je po svemu pisana 27. prosinca 1577. godine. Ovdje se objavljuje tekst oporuke (prijevod s talijanskog Ivan Barbarić) i objašnjava kako je Klović dobio naziv «Macedo» iako se uvijek deklarirao kao Hrvat.


PRIKAZ SLIKE "KRISTOVO RASPEĆE” JURJA JULIJA KLOVIĆA1
Igino Consigli, povjesničar umjetnosti i antikvar iz Parme. Stručnjak za talijanski quatro i cinquecento te suvremenu umjetnost
(preveo s talijanskog Slavko Matejčić)

Sažetak
Autor je u tekstu prikazao minijaturu Jurja Julija Klovića "Kristovo raspeće” iz privatne zbirke Luciana Salvia iz Parme. U bilješkama se veže na ikonografske i teološke konotacije djela majstora Mikelanđelovog kruga iz sredine šesnaestog stoljeća, te ukratko navodi dvojbe u pogledu atribucija pojedinih studija i slika koje povezuje sa spomenutom minijaturom. Tekstu je pridodano devet reprodukcija slika koje su zbog tehnike fotokopiranja izgubile dosta od svoje vjerodostojnosti.


KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA SELA KOTOR
Ranko Starac, arheolog, kustos Pomorsko povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka

Sažetak
Naselje na kotorskom brijegu iznad ušća Dubračine u more poznato je srednjovjekovno župsko središte, čiji su se žitelji za postupnih promjena kulturnih i sigurnosnih uvjeta u 18. i 19. stoljeću spustili do obale mora, sudjelujući u izgradnji novovjekovne Crikvenice. Kotor nije bilo veliko naselje, ali je zbog svog pomno odabranog položaja kontrolora puteva iz među primorja i središnjeg dijela vinodolskog zaobalja imao značajnu ulogu, o čemu svjedoči i velik broj crkava i kapela, danas očuvanih tek u ruševnim ostatcima ili posve nestalih s lica zemlje. Posljednjih godina uz velike napore (do Kotora se građevni materijal za obnovu ili konzervaciju arhitekture može prenositi samo na leđima magarca) obavljaju se istraživanja te konzervacija i prezentacija ostataka nekadašnje župske crkve Sv. Šimuna i Jude Tadejeva, izvorno jednobrodne crkvice s opisanim za čeljnim lukom romaničkog tipa, proširene u 15. stoljeću produljenjem svetišta i dodavanjem nasuprotno položenih pravokutnih presvođenih kapela, čime je crkva (pod upravom franjevačkog samostana na Trsatu) dobila u tlocrtu lik latinskog križa.
U budućnosti će se nastojati sanirati tragovi ranosrednjovjekovne crkvice Sv. Jurja, smještene na najvišem dijelu brijega, kao i ruševine prostrane hodočasničke crkve Sv. Trojstva, smještene na visoravni uz put između Kotora i Podbadnja.
Počeci naselja na Kotoru mnogo su stariji. Ime naselja treba povezati s hrvatskim pri¬jevodom naziva antičkog priobalnog naselja i putne stanice «Ad Turres», položenog ispod današnjeg sportskog centra u središtu Crikvenice. Toponim nam svjedoči o suživotu i mirnom stapanju romaniziranih starosjedilaca i novodošlih Hrvata, koji preuzimaju stari lokalni naziv ali ga kao brojčano nadmoćna skupina pohrvaćuju, te Kotor spajaju s naseljima Grižane i Belgrad u jednu župu, tj. upravno-teritorijalnu općinu. Obilaskom kotorskog brijega nailazi se na rijetke ulomke antičkih opeka i amfora, ali i na mnoštvo usitnjenih ulomaka prapovijesne kućanske keramike. Prapovijesni dio kotorskog lokaliteta još nije istražen, a prema zatečenim ulomcima posuđa i ostatcima razrušenog bedema sjeverno od lokvice zasigurno je ovdje još od kasnog brončanog doba bilo organizirano gradinsko utvrđeno naselje. O tom razdoblju svjedoče nam i vrlo značajni nalazi predmeta u žarnom grobu unutar grobne gomile na Stolniću, kao i slučajni nalazi povrh kamenoloma na Podbadnju.


CRKVICA SV. JURJA NA ”GRADINI” IZMEĐU SELCA I BRIBIRA
Izvještaj o rezultatima istražno-konzervatorskih radova
Ranko Starac, arheolog, kustos Pomorsko povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka

Sažetak
Crkvica Sv.Jurja smještena je na vrhu istaknutog brijega povrh udoline kojom prolazi cesta što povezuje Selce i povijesno središte ovog dijela vinodolske kotline - Bribir. Crkvica je izgrađena uz rub dijela bedema prostrane prapovijesne gradinske utvrde. Sondačnim iskopavanjem na jednoj od terasa južnije od vrha brijega ustanovljeni su ulomci keramičkih posuda iz razvijenog i početne etape kasnog brončanog doba, odnosno gradina je utemeljena i bila u funkciji tijekom više stoljeća u drugom mileniju prije Krista. Ovom prigodom nisu otkriveni tragovi iz kasnijih stoljeća željeznog doba, no debljina bedema (unatoč eksploataciji kamena za potrebe proizvodnje vapna u prošlosti) upućuje nas na dugotrajne prigradnje, obzirom da je položaj gradine izvanredan, s prekrasnim panoramskim pogledom.
Isti bedem je tijekom kasne antike obnovljen, odnosno učvršćeno je uz uporabu morta vanjsko lice zidina. Tada (vjerojatno u razdoblju gotsko-bizantskih ratova) je na vrhu brijega bila izgrađena i mala pravokutna građevina, kućica za smještaj straže, koja je već tada mogla imati i funkciju kršćanske kapele (sveti Juraj često se slavi na istaknutim položajima s jasnom vojno-strateškom ulogom). U kasnijim stoljećima srednjeg vijeka objekt je više puta pregrađivan i obnavljan. Ranom srednjem vijeku pripadaju prizidani uz bočne zidove masivni pravokutni polustupovi, koji su ubačeni u zgradu zbog izgradnje svodne konstrukcije, što je odlika pred romaničkih adaptacija ranokršćanskih objekata malih dimenzija širom jadranske obale. U kasnijim obnovama (Vinodol je trusno područje s čes¬tim rušenjima) izgrađeno je novo začelje (tijekom 12. stoljeća), rekonstruiran je pročeljni zid, u dva navrata mijenjana je svodna konstrukcija oslonjena na zidane pojasnice, obnavljana je potom u 19.stoljeću i iznova u tridesetim godinama 20. stoljeća. Iza Drugog svjetskog rata (u kome je crkva bila pogođena topovskim projektilima) bogomolja je bila posve napuštena, a oltar uništen. Ovaj vrijedan spomenik tisućljetne opstojnosti na burom i povijesnim nedaćama šibanom kršu obnovljen je i posvećen 1997. godine.


DAROVNICA KNEZA NIKOLE IV. FRANKOPANA PAVLINSKOM REDU, 14. KOLOVOZA 1412.
Sanja Škrgatić (r. Bedenk), profesor, organizator kulturnih djelatnosti, ravnateljica Ustanove u kulturi "Dr. Ivan Kostrenčić” u Crikvenici

Sažetak
Rad donosi kratki prikaz uz komentar Darovnice kneza Nikole IV. Fran kopana kojom je "časnim redovnicima reda pustinjaka svetog Pavla” poklonio samostansku zgradu u Crikvenici, podignutu uz prastaru crkvu svete Marije na ušću rječice Dubračine u more. Spomenuti dokument je prijepis latinske transkripcije izvornog dokumenta pisanog glagoljicom na hrvatskom jeziku.


DVA DOKUMENTA PAVLINSKOG SAMOSTANA U CRIKVENICI
Slavko Matejčić, Crikvenica, diplomirani ekonomist, zaposlen u Milman d.o.o. Crikvenica.

Sažetak
Autor analizira dva dokumenta iz ostavštine Jova Kostrenčića iz Crikvenice koje je presnimio Ratimir Gregurić 1942. godine. Prvi dokument govori o iznajmljivanju groba u pavlinskoj crkvi u Crikvenici od strane pavlinskog samostana sucu Ivanu Kostrenčiću 1734. godine. Drugi dokument spominje zemlju datu u zakup istom Ivanu Kostrenčiću 1737. godine od strane pavlina kao i uvjete zakupa te zemlje.
Ivan Kostrenčić javlja se kao jedna od prvih povijesno poznatih osoba iz običnog crikveničkog puka te kao predak više značajnih osoba u hrvatskoj povijesti. Dokumenti su značajni jer saznajemo imena kako priora i provincijala pavlinskog reda tako i običnih ljudi iz Crikvenice koja je u to vrijeme bila poljoprivredno i ribarsko mjesto sa župom u Kotoru iznad Crikvenice i sa čvrstim vezama prema pavlinskom samostanu smještenom uz crkvu Blažene Djevice Marije na nebo uznesene.


KULTURNI IDENTITET NOVOG VINODOLSKOG
Presjek kulturne baštine Novog i njegovog aktivnog kulturnog života danas
Dragomir Babić, dr. sc., sveučilišni profesor, preminuo 2002. godine, Novi Vinodolski

Sažetak
Svako mjesto ima nešto svoje, od drugih ponešto drugačije, što opisuje njegov identitet. Što čini identitet Novog Vinodolskog? U ovom se članku obrađuje samo dio toga - ono što se odnosi na kulturni identitet. On je ovdje vrlo prepoznatljiv, a proizlazi i iz činjenice da je to jedno od važnih vinodolskih, primorskih, jadranskih i hrvatskih kulturnih središta bogate povijesne prošlosti i žive kul turne djelatnosti danas. Ona je dijelom istražena i znana, građanstvu dostupna, ali ne posvema. Duga je povijest Novog, na što ukazuju vrlo stari spomenici koji vuku korijene iz davnih ilirskih vremena, vremena starih Grka i Rimljana. Mnogo je znanija kul¬turna prošlost Novog iz frankopanskih vremena. Novi je za mnoge prepoznatljiv upravo po ostacima starog frankopanskog kaštela i pavlinskog samostana, crk¬vama i starim kućama, osobito u staroj gradskoj jezgri. Na tim i drugim opisanim lokalitetima dijelom je sačuvano bogato kulturno naslijeđe. Iz tog starijeg vre¬mena sačuvani su zapisi koji govore o narodnim običajima, načinu života, junačkoj borbi protiv stalnih upada raznih neprijateljskih plemena i vojski. U novije vrijeme Novi uvjerljivo predstavljaju njegovi književnici - pored Strahimira Kranjčevića tu je niz književnika i umjernika iz porodice Mažuranića, potom je tu Ivana Brlić - Ma žuranić, Ivan Vončina, Franko, Maks i Vlado Potočnjak te iz novijeg vre-mena njima, između mnogih, treba pridružiti Davida Kabalina, Mladena Deranju, Tomislava Karlovića Krša, Amaliju Zoričić, Gojka Sokolića Kozarića, Miroslava Ježića, Fedora Mudrovčića, Franju Deranju, Dragu Žanića, Veru Sokolić, Ivicu Dražića... Oni su Novom dali njegov kulturni identitet i ono što Novi danas jest na kulturnom planu.

POČECI ISELJAVANJA IZ VINODOLA
Migracioni procesi u Vinodolu, I. dio
Ivan Barbarić, prof. u mirovini, Grižane

Sažetak
U početku, sve do sredine 18. stoljeća, Vinodolci su se bavili zemljoradnjom, stočarstvom, voćarstvom i raznim poslovima vezanim uz šume, a žene pretežno kućnim poslovima, poslovima u vrtu i sa stokom, te su sudjelovale i u drugim poljoprivrednim poslovima. Proizvodnja je imala pretežno naturalni karakter, a tek će od 18. stoljeća industrijsko društvo utjecati na ovaj kraj, posebno na poljoprivredu i način života Vinodolaca, te će početi proizvoditi i zatržnu razmjenu, što će postepeno ali bitno, mijenjati društvene i ekonomske prilike. U takvoj situaciji zemlja neće moći prehranjivati brojno velike obitelji pa će muškarci biti upućeni i na druge poslove, sve više izvan rodnog kraja, te tako počinje ekonomska migracija, najprije dnevna, potom višednevna i onda sve potpunija. Muškarci će se ovdje ubrzo pokazati izvrsnim radnicima s kamenom - kao zidari, klesari, kamenoresci, kamenjari te će se zapošljavati na gradnji cesta koje će graditi Aus¬trija i Ugarska i na gradnji kuća, najprije u obalnim mjestima i u Rijeci, a potom sve dalje u području Austrije i Ugarske, susjednih talijanskih pokrajina, a na kraju posvuda u Europi, Americi i Australiji. Time se proces iseljavanja raz vija do masovnosti, osobito u drugoj polovici 19. stoljeća, što smatramo najvišom razinom ranog iseljavanja Vinodolaca. Taj će se proces nastaviti i u 20. stoljeću, do današnjih dana.


POLJOPRIVREDNO ČITANJE VINODOLSKOG ZAKONA
Vinko Tadejević, prof. dr. dipl. inženjer, znanstveni savjetnik, u mirovini , Rijeka

Sažetak
Vinodolski zakon (zaključen 6. siječnja 1288. u današnjem Novom Vinodolskom) važan je dokument za upoznavanje gospodarske situacije, odnosa i interesa, naravno poljoprivrednih. Kao što je i normalno, poljoprivreda je bila temeljni oblik ondašnjeg gospodarstva u Vinodolu, što se može iščitati i u samom dokumentu, a što se u članku podrobno iznosi.


HRVATSKI GLAGOLJSKI MEDICINSKI TEKSTOVI S PODRUČJA VINODOLA
Jedan interdisciplinarni pogled
Doc.dr.sc. Stella Fatović-Ferenčić, dr.med., znanstvena suradnica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Zagreb
Dr.sc. Marija-Ana Dürrigl, znanstvena suradnica Staroslavenskog insti¬tuta Zagreb, Zagreb

Sažetak
U korpusu sačuvanih hrvatskoglagoljskih srednjovjekovnih pisanih spomenika, razmjerno su malobrojni rukopisi medicinskoga sadržaja. Među njima se ističu dvije zbirke recepata, napisane u Novom Vinodolskom, jedna u 14., a druga u 15. stoljeću. U ovom radu iznijet ćemo pojedine primjere i rezultate interdisciplinarnih istraživanja, osvrćući se isključivo na tekstove koji su nastali na području Vinodola.


GRADITELJSTVO CRIKVENICE IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA
Duh grada i ljudi - kroz građevine
Tea Matejčić Jerić, ekonomist, istraživač-amater kulturne baštine, Crikvenica

Sažetak
U periodu od 1917. do 1931. godine u Crikvenici je, pri Kotarskoj Oblasti, radio kao «civilni inženjer» ing. Stjepan Rovešnjak. U tom relativno kratkom vremenu izgrađeno je mnogo stambenih i zgrada javne namjene. Crikvenica je u tom pe¬riodu po prvi puta u svojoj povijesti imala svojega arhitekta, koji je ostavio zna¬kovit pečat i doveo Crikvenicu, ili barem njezin središnji dio, u estetski vrijednu arhitektonsku cjelinu.
Ing. Rovešnjak je projektirao brojne luksuzne vile i hotele u stilu art de coa, ali njegovi originalni nacrti do danas nisu pronađeni. Njegov autorski rad je raznolik, ali prepoznatljiv, a osim zgrada opisanih u ovom radu, postoji još oko dvadesetak građevina na potezu od "Črnog mula” do Svete Jelene, zatim u Selcu, Jadranovu i Novom Vinodolskom.
Tea Jerić-Matejčić, prevoditeljica i amater-istraživač crikveničke kulturne baštine, osobito graditeljstva, u mirovini.


DVA KAPITALNA STABLA HRASTA ME¬DUNCA U ZALEĐU CRIKVENICE
Zaštićene prirodne vrijednosti na području grada Crikvenice u Guljanovu docu
Vice Ivančević, doktor šumarskih znanosti i istraživač, član Akademije šumarskih znanosti, u mirovini, Senj

Sažetak
Neobično raznolike prirodne vrijednosti grada Crikvenice zahvaljujući naporima Društva Crikveničana odnedavna su postale bogatije za jedan zaštićeni prirodni objekt. Županijsko poglavarstvo je dana 12. veljače 2002. god. donijelo Odluku o proglašenju dva stara hrasta medunca (Quercus pubescens Willd) u Guljanovu docu, u neposrednoj blizini grada Crikvenice, spomenikom prirode u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. Vrijedno je spomenuti da se vrlo mali broj gradova i općina na području Primorsko-goranske županije, ali i šire, može pohvaliti ovakvim izuzetnim prirodnim objektima. Ovi višestoljetni zdravi primjerci izvan prosječnih dimenzija predstavljaju ostatke nekadašnjih sačuvanih šuma hrasta medunca i bjelograbića (Querco-Carpinetum orientalis H-ić 1939) na priobalju Hrvatskog primorja i susjednih otoka.


GRIŠKO-BELGRADSKA SELA KROZ POVIJEST
Katica Barbarić, amater-istraživač lokalnih prilika u Grižanama, u mirovini, Grižane

Sažetak
Griško-Belgradski kraj čini sedamnaest sela sa zaselcima, od kojih je svako selo činilo malu zajednicu, najčešće od porodica istog prezimena, što ukazuje na njihovo nastajanje. Najviše prostora u članku pridaje se opisu kuća, njihove unutrašnjosti i bliže okoline, načina života, rada i odnosa u njima. Temelj ljudske zajednice bila je familija, sa sebi primjerenom strukturom odnosa i ponašanja, obveza i prava. Prostorna slika ovog kraja zadržana je do danas, ali su nastupile velike promjene i to gotovo u svakom pogledu. Rad je pisan griško-belgradskim lokalnim govorom, te je zato u prilogu rječnik lokalnih izraza.


RATIMIR GREGURIĆ - JEDNO NEOPRAVDANO ZABORAVLJENO IME
Ðurđica Ivančić Dusper, novinar u mirovini, Crikvenica

Sažetak
Ratimir Gregurić rođen je 1916. godine u Ravnoj Gori, ali je tu bio kratko vrijeme, te je pretežno živio u Crikvenici. Veći dio života u Crikvenici proveo je prou čavanjem njezine povijesti, naročito poslije 1941. godine. Njegove povijesne bilješke nalaze se u školskom arhivu, osobito ona koja se odnose na školsku povijest, a pretisak njegove Građe za povijest Crikvenice čuva se u Zavičajnoj biblioteci Narodne knjižnice i čitaonice u Crikvenici. Izvori za njegova povijesna istraživanja su većinom arhiva škole, arhiva župe na Kotoru, arhiva frankopanskog Kaštela u Crikvenici i kazivanja mještana. Zbog zdušnog traganja za crikveničkom poviješću Ratimir Gregurić ide u red uglednih Crikveničana i značajnijih povjesničara ovog kraja.


TRAGOM KNJIŽEVNOG I LJUDSKOG IDENTITETA MATE DVORNIČIĆA
Marija Gračaković, profesor u Srednjoj školi dr. Antuna Barca, Crikvenica, Crikvenica

Sažetak
Mate Dvorničić rodom je iz Vrbnika, otok Krk, gdje je rođen 23. travnja 1886. godine i završio pučku školu. Gimnaziju je završio u Sušaku, dvije godine studirao bogosloviju u Zadru, a potom studirao pravo u Zagrebu, Grazu, Pragu, Berlinu i Lavovu, gdje je 1913. završio studij i položio državni pravosudni ispit. U Zagrebu je položio sudački i advokatski ispit, te neko vrijeme službovao kod Sudbenog stola u Zagrebu. Godine 1922. došao je u Crikvenicu, koja mu je odgovarala zbog zdravstvenih razloga, a u 75 godini života našao utočište u svom Vrbniku. Uz odvjetničke poslove Dvorinčić se bavio i književnim stvaralaštvom. Piše pjesme, crtice, novele, članke, književne prikaze na književnom jeziku i čakavskom dijalektu. Naše čitateljstvo sjeća se Dvorničevićeve knjige «Lišće moga granja», knjige crtica, pjesama i feljtona iz Crikvenice, Selca, Drivenika, Bribira, Svete Jelene, te nekoliko krčkih naselja. Veličinu njegove ličnosti i privrženosti ovom kraju najbolje je sam izrekao ovim riječima: «Teško je kada je čovjek opterećen ljubavlju za sve ljude, voli svoj kraj i svoju dragu rodnu grudu iz koje je nikao. Ali to je lijepo, veliko i čovječanski.»


ISELJENICI IZ HRVATSKOG PRIMORJA U AUSTRALIJI (1800.-1945.)
Mato Tkalčević, diplomirani pravnik i profesor sociologije i psihologije, živio je u Australiji od 1960. do 1998., Crikvenica

Sažetak
Doseljenici iz Hrvatskog primorja dali su značajan doprinos gospodarskom razvoju australskog kontinenta. Crikvenički ribari, pioniri ribarstva u Fremantleu u tom dijelu države Zapadne Australije, samo su jedan od brojnih primjera. Sličan doprinos dali su u razvitku građevinske industrije, izgradnji cesta, tunela, hidrocentrala i mnogih drugih industrijskih objekata. U svim većim gradovima ovog prostranog kontinenta teško je naći značajnijih građevinskih objekata na kojima nisu radili doseljenici iz Hrvatskog primorja. Posebice su na tim radovima bili cijenjeni Crikveničani zidari i klesari. U očima australskih poslodavaca doseljenici iz Hrvatskog primorja su smatrani sposobnim, radinim, poštenim i pouzdanim radnicima. Svoje sposobnosti iskazali su djelima i rezultatima svoga rada. Osim toga dali su svoj udio u kulturnim, političkim, društvenim i sportskim djelatnostima australskog društva. Iako se je većina navedenih doseljenika uspješno integrirala u australsku strukturu društva, nikada nisu zaboravili svoj rodni kraj i, unutar okolnosti i uvjeta, nastavili su njegovati hrvatske narodne običaje i hrvatsko kulturno naslijeđe. Posebice su doseljenici iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata bili djelotvorni kod osnivanja škola na hrvatskom jeziku i na upoznavanju australske javnosti s tisućugodišnjim kulturnim naslijeđem Hrvata.


VINODOLCI U OSLOBODILAČKOJ I ANTIFAŠISTIČKOJ BORBI1
Pregled 1941.-1945., II. dio
Stipe (Stjepan) Tonković, profesor filozofije i sociologije, andragog, publicist, političar, u mirovini, Novi Vinodolski

Sažetak
Nakon kapitulacije Italije, 9. rujna 1943. g., Vinodol je bio slobodan pet mjeseci (Crikvenica samo mjesec dana). Vlast su preuzeli NOO-i i počele su se obnavljati popaljene kuće. U veljači 1944. g. Vinodol zauzima 392. njemačko-legionarska divizija. Novi okupatori nastavili su nasilje i pljačku, a za njima, u prosincu 1944. g., kroz Vinodol prolaze četnici popa Đuića. Uz ratna razaranja, prehrana naroda bila je glavni problem. U šumskom zaleđu se osnivaju civilni logori. Najvažniji zadatak je proizvodnja hrane, a organiziraju se i školski tečajevi te se razvija informativna i izdavačka djelatnost. Narodnooslobodilačka vojska, ustanove NOB i antifašističke organizacije jačaju i dovršavaju svoja ustrojstva. Saveznici šalju pomoć i očekuje se njihovo skoro iskrcavanje na Jadranskoj obali. Svi su napori okrenuti pripremama za konačno oslobađanje. (Više o tome u III. nastavku.)



KRIZNI ŠTAB OPĆINE CRIKVENICA LOGISTIČKA POMOĆ POSTROJBAMA U OBRANI HRVATSKE
Dragutin Barac, dipl. ing strojarstva, u mirovini, Bribir

Sažetak
Krizni štab Općine Crikvenica tijekom svojeg djelovanja, od osnivanja, 14. prosinca 1990. godine, pružao je višestruku logističku pomoć vojnim i civilnim osobama tijekom obrane Hrvatske domovine. Brinuo se o organizaciji logističke pomoći našim postrojbama na Ličkom ratištu, pomagao je povratak naših vojnika iz JNA, brinuo o obiteljima poginulih i osiguravao smještaj za oko 9.000 prognanika i izbjeglica u objektima na području Općine Crikvenica.



AKCIJA «OLUJA»
Marin Škrgatić, propagandist i fotograf, sudionik Domovinskog rata (CZ i izvjestitelj s bojišnice) i sudionik akcije «Oluja», Crikvenica

Sažetak
Autor opisuje osobne impresije s pozicije običnog vojnika, sudionika vojno-redarstvene akcije "Oluja”. Opis zbivanja svojevrstan je dnevnik, u kojem se isprepliću elementi preživljavanja s borbenim djelovanjem. Kontrast između života prirode i ljudskog ponašanja još više naglašava apsurdnost položaja u kojem se nalaze ljudi zaraženi virusom rata. Pri kraju teksta autor, s ogorčenjem, analizira današnju poziciju hrvatskih branitelja.


JOSIP RUMORA - talentirani i marljivi brodomaketar
Tatjana Antić Kivađ, profesor, školski pedagog, Zagreb

Sažetak
Josip Rumora je brodomaketar, vrstan kreator maketa starih brodova. Živi u Selcu, a rodom je iz Povljane na otoku Pagu. Radni vijek je proveo u brodogradilištu u Kraljevici, kao modelar. Svojim maketama nastupao je na više izložaba u zemlji i svijetu, gdje je osvajao vrijedna priznanja, primjerice u Gdansku (1998.), Barceloni (1999.) i Belgiji (2000.). Selčane je oduševio izložbom u 2002. godini, na kojoj je prikazao dvanaest maketa, što očaravaju svojom ljepotom i izvrsnošću.


O NARODNOJ NOŠNJI
Zora Zastavniković

Sažetak
Predavanje koje je Zora Zastavniković održala u Crikvenici 29. lipnja 1940. godine u prigodi "Prosvjetnih dana", završne svečanosti na kraju školske godine. Tekst govora pronađen je u arhivu Osnovne škole Vladimira Nazora prilikom istraživanja crikveničke narodne nošnje. Zora Zastavniković bila je učiteljica u osnovnoj školi u Crikvenici od 1934. do 1947. godine. Njeni bivši učenici sjećaju se njenog marljivog rada na skupljanju etnografskih vrijednosti i odgoju djece u duhu njegovanja kulturne baštine. To je i smisao njezinog govora, koji ni danas nije izgubio na važnosti.


NARODNA NOŠNJA ŽENSKA STOMANJA NABRANICA
Ratko Belobrajić, dipl.ing., direktor HE «Nikola Tesla»,Tribalj, Crikvenica
Dubravka Ivančić, prof. povijesti u mirovini, Crikvenica
Marijan Jurinčić, oec.,direktor hotela Omorika, «Jadran» d.d. Crikvenica, Crikvenica
Anka Pravdica, dipl.oec. u mirovini , Crikvenica

Sažetak
Narodna nošnja Crikvenice je u ranijim razdobljima već dva puta obnavljana, ali o tome nisu sačuvani nikakvi pisani tragovi. Godine 1995. grupa entuzijasta u okviru KUD-a «Vatroslav Lisinski» organizirala je prikupljanje podataka o izvornoj narodnoj nošnji Crikvenice. Pronađeno je sedam primjeraka čija se starost procjenjuje od 100 do 150 godina. Kroj i vez stomanje nabranice rekonstruiran je uz pomoć etnologinje prof. Beate Gotthardi iz Rijeke.


VAZAM I VAZMENSKE UŽANCE GRIŠKO-BEGRACKOGA KRAJA
Lipo diši vazmenska pogača
Zlatica Balas, suradnica ”Novog lista”, amaterski istražuje kulturnu baštinu, u mirovini, Grižane

Sažetak
Autorica, je na izvornoj griškoj čakavštini, opisala narodne običaje, užance u vrijeme Uskrs, Vazma, kako ih se sjećaju stariji Grižanci, a neke od tih običaja i danas održavaju. Od križnog puta na Veli četrtak, prošecije na Veli petak, blagoslova hrane na Velu sobotu, čestitara na sam Vazam, autorica nam dočarava duh Velikog tjedna u griško-begradskom kraju. S nostalgijom se sjeća vazmenske pogače i bilježi recept Sekine pogače, koji je sačuvao recepturu davnih generacija griških kuharica. I na kraju, tu je i autoričina pisma, Vazmenska užanca.


LEGENDA O SV. JURJU I SV. BARBARI
Sanja Škrgatić

Sažetak
Sv. Juraj je u mnogim europskim zemljama omiljeni zaštitnik pastira, ratara i usjeva. Brojne crkve u Primorju posvećene su svetom Jurju. O istoimenoj crkvi što se nalazi između Bribira i Selca narod je ispleo zanimljivu legendu. Priča govori o tome kako se sv. Juraj nadmetao sa sv. Barbarom. Cilj je bio preskočiti s jednog brijega na drugi. Svetom Jurju je to uspjelo, a svetoj Barabari nije.