Varijacije pop-arta
Rosana Zupičić
Rosana Zupičić rođena je u Puli 1981. Završila je srednju školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Diplomirala je grafiku na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci 2007. u klasi prof. Jasne Šikanja. Od 1996. sudjeluje u brojnim skupnim izložbama i projektima. Od 2005. redovito izlaže s labinskim umjetnicima na Labinskom uzletu likovnosti (2013. dobitnica je Otkupne nagrade grada Labina za rad na temu Dvoje). Zaposlena je u Osnovnoj školi Monte Zaro u Puli kao učiteljica likovne kulture. Za pedagoško djelovanje primila je više priznanja i zahvalnica. Prvu samostalnu izložbu priredila je 2014. u Gradskoj galeriji u Crikvenici.
Izvorne varijacije pop-arta
Pop-art još uvijek intrigira umjetnike, u traganju za metaforama suvremene stvarnosti uspijeva se preobraziti u nove vizije, nove izričaje i drukčije modele. Rosana Zupičić, talentirana labinska slikarica, ističe bliskost svojih likovnih pogleda s iskustvima pop-ikona Roya Lichtensteina, Ronalda Kitaja, Davida Hockneya i Jean-Michel Basquiata. Naslanja se na njih u načinu crtanja i slikanja (stripovsko predočavanje stvarnosti), u plošnoj paleti jarkih čistih boja, u ekspresionističkom prizvuku njenih kadrova (ekspresija šutnje). Njene slike, međutim, isključuju ironiju, najvažniji aspekt pop-arta. One nisu uznemirujuće, ne urušavaju tradicionalne vrijednosti, ne predstavljaju logotipe bizarnoga društva. I daleko su od komercijalne erotike najzanimljivijih američkih predstavnika pop-arta, Andyja Warhola i Jima Dinea.
Rosana polazi od jednostavne činjenice prostora u koji smješta svoje anonimne i depersonalizirane protagoniste: obične prolaznike ukorijenjene u poznate prostore, sljepce koje preko ulice vodi pas ili koza, bicikliste koji se odmaraju na klupi uz popločenu cestu, kosce u usklađenom hodu sa strojem, vrtlare, kopače s lopatom i sa svojom bijelom sjenom na tamnoplavoj plohi planine. Njeni animalistički motivi (krave, koze, psi) pokazuju gotovo ljudsku osobnost. Oblikovani dinamično razigranim akromatskim crnim, bijelim i sivim plohama, podražavaju slaganje slike puzzlima. Njena vozila (automobili, bicikli, motori i traktori) i njezini interijeri (kuhinje, mehaničarske radionice, garaže) su metafore suvremene tehnicističke stvarnosti.
Nakon završene Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci (diplomirala je 2007. u klasi prof. Jasne Šikanja) svoju je afirmaciju započela sudjelovanjem na Labinskim uzletima likovnosti (slavljenica je 17. Uzleta, 2013.). Nadahnuće pronalazi u svakodnevnom životu, u prostoru koji je okružuje, ali i u fotografskim prijedlošcima. Grafičkom slikom u tehnici akrila na platnu iskazuje realne prostore i činjenice sadašnjosti. U čistom kadru stripovskog izričaja, uspostavlja sasvim konkretnu situaciju u kojoj njeni protagonisti nastupaju staloženo i smireno, u sekvencama, u mjerama i omjerima. Intrigira je lucidnost ponavljanja, ali ne teži čvrstom združivanju motiva.
Oavaja jednostavna sceničnost njene slike. Primjerice, ako u središte prostora smjesti crvenu klupu, zelena stabla na plavoj podlozi neba djeluju poput kulisa. U središtu je čovjek: sjedi na klupi rukama pridržavajući bicikl, sredstvo koje mu omogućuje kretanje. Glavu je naslonio na ruke pa ne vidimo izraz njegova lica, ali vidimo okruglost šešira kao mjernu jedinicu svih odnosa na slici. Promišljeno raščlanjenje prostora slike okomicama stabala i horizontalama drvene klupe te zatvorenim kružnim oblicima šešira i kotača bicikla pridonosi smirenom doživljavanju prizora. A ekspresivnost i uzbuđenje proizlaze iz konteksta - iz položaja tijela čovjeka koji pokušava sabrati misli i predahnuti. Njegova se tišina ne razlijeva u vanjsko, ostaje zatomljena u dubini njegove nutrine. To je jedan od obrazaca kojima autorica fiksira svoje likovne misli i ono što njezin prostor i njezin stil čini posebnim.
Rosanin je crtež strog, detaljističkii čvrsto strukturiran, boja (crvena, narančasta, žuta, plava, zelena) živa, otvorena i čista. Prihvaća strogu projekciju urbanih perspektiva i odvažnih komplementarnih varijacija živo obojenih polja, često oivičenih crnom linijom. Elemente strogog crteža kombinira s oblicima slobodnije i mekše oblikovne i pikturalne naravi. Između linije i obojene plohe ostavlja neutralne bjeline pa i crtačko i slikarsko u prostoru njene slike djeluje lomno, razigrano, profinjeno i nenametljivo. Njena stvaralačka misao priziva različite razine zbilje, pronalazi nove, svježe i izvorne kombinacije asocijacija i stilskih izražajnosti.
Branka Arh